ZENA I FLUTA

na bijeloj hartiji netko pise
neciji glas donose kise...

vjetar ga lomi a oluja njise
a netko samo pise i pise...
pise...pise sve vise, sve vise...

a Njujork spava, lijepo on spava
pod neonima je zasjala trava...

i vode Hadsona kao da se smiju
ko' da i one tajnu kriju--

pa zasto?

dok noc se spusta tiho ko' saptaj
Njujork mirise na stari kraj...

kojim to putevima istocnjak sad luta
ciji to glas, cije note i fluta?

a tu na zapadu:
soba je skura, a evropska bura
probudi mastu, srcem je gura...

Brooklyn (Bruklin) je tako lijep i uspavan--
daleki refren dolazi u san.

a glas taj?

ciji to glas daljina sad prima
vali donose, izbacuje plima...

nije hip hop, ni muzika s klavira
nesto posebno, ta zena nam svira,

(nije vino, ruze i gitare,
nije kolo, nit' su pjesme stare)

...njen glas daljinom sad luta,
u njegovom treptaju cuje se fluta...

dolazi od tamo, gdje su vode bistre
iz drage nam daleke i lijepe Istre.

(njenu pjesmu daljina sad prima
valovi je donose, izbacuje plima.

s njom dolazi miris jorgovana
morem dolazi s dalekog Jadrana.)
[*posveceno Tamari Obrovac]
(*saptaj--sapat)
SILVANA BRKARIC KRCULIC